05 March 2011

"Samo zažmuri i zamisli…"

Da se nismo sreli...
Da nisam one noći stala na taj put
što vodi do tebe,
da sam bila k'o svaka druga,
da sam bila sve, samo ne ja...

Onda ti, ne bi bio ti...
A i ne bi se ova emocija
sa mnom igrala
k'o sa lutkom od kristala...

Ali...
Ušetala sam u tvoje stepe...
Zavodilo me je sve
što je tama tvoja bojila...
Što je noć donosila...
Muzika smeha i radosti prinosila...
Kao da si znao koja nijansa...
Koja boja...
Koji pokret...
Koji damar taknuti...
Pa, pokrenuti sve...
I dalje znaš...

Samo zažmuri i zamisli...

Da se nismo sreli...
Zamisli...
Da Kosmos nam sada
novu zamku sprema...
I dalje te osećam...
I dalje sam u vazduhu
lelujava, tanana sena
na zidu što sanja
naš san iskren i željan...
I dalje te volim...
A ujeo si me na kraju...
K'o niko nikada pre
i sada moram da te odbolujem
kao bolest,
koja se samo jednom boluje
i na nju postaje imun...
A vremena nemam...
I ovo malo, što je preostalo...
Klizi...
Migolji mi se među prstima...
Potrošila sam ga
čekajući nedočekano
u svojim neodlučnostima...
Da li sam kriva
što sam želela
Da se sve kockice sklope?
Ako jesam...
Sada plaćam stare dugove...

Samo zažmuri i zamisli...

No comments:

Post a Comment

Note: Only a member of this blog may post a comment.