Posmatram život kroz neprobojno staklo.
Tiho je i mirno sa obe strane,
ne utičemo jedan na drugog.
Dva bezlična paralelna sveta,
nezainteresovana za kompromis
sa čudakom iza stakla,
odriču se nekadašnjeg saborca i protivnika,
ne dotiču jedan drugog,
ne tiče ih se.
Žali Bože takav život i ovakvog mene.
Učini mi se, mila, da vidim tvoj odraz
na uglačanoj površini stakla,
osvrnem se...
Nema te, kao što te nikad nije ni bilo
No comments:
Post a Comment
Note: Only a member of this blog may post a comment.