17 December 2014

"Kad si uz mene i kad odeš" - Goran Tadić

Kad si uz mene, spokojan sam
kao da nikad nećeš otići, ali odeš,
pa mi bude kao da se nikad nećeš vratiti.
Ne smem da dopustim da mi nedostaješ,
ne bih mogao podneti sebe bez tebe,
znam kakav sam kad me ovde boli.

Kad si uz mene, puno mi je srce,
ali odeš, pa mi duša bude prazna.
Uzalud smišljam način da odrastem,
da umem da budem bez tebe
dok stvari ne dođu na svoje mesto
i ti na svoje kraj mene i u meni.

Kad si uz mene, milujem te
kao da nikad više neću imati priliku za to,
zagrlim te toliko snažno da strepim da ćeš reći
ti si lud, kosti ćeš mi polomiti, a ti trpiš,
pa kad te pustim da uzmeš vazduh
kažeš ipak ti mene voliš.
Okreneš se, odeš,
a ja ne znam šta ću s rukama,
usnama, očima, srcem, dušom…

Kad si uz mene, imam ideju kako da spasem svet,
imam plan za svaki dan dok je sveta i veka,
imam volje, imam snage, imam tebe i sebe,
ali odeš, pa se svet, ovaj moj
i onaj što koristi ostatak sveta, sruši,
nemam ideje, ni planove,
nemam volje, ni snage,
nemam tebe, ni sebe,
pa mi nedostaješ,
uprkos tome što dobro znaš
da ne mogu podneti sebe bez tebe.
Znaš kakav sam kad me ovde boli.