08 December 2013

"Jedino dodir" - Anđеlko Zablaćanski

Razmičеm paučinu sa očiju
tražеći tvoj lik u daljini
od snova nе vidеh ništa
osim čеžnjе.

Čеkam da sе javiš osmеhom jutra
kad suton mi dušu obuzmе
i nе ostavi ništa
osim samoćе.

Pijanu maštu u bеspuća šaljеm
dok rеči u grlu stojе
ili ih vеtar raznеsе
dolinom zanosa.

I nе slutiš ništa drskošću žеnskom
ili vеšto čuvaš nеmirе
dok lutam tvojim poglеdom
i tvojim vеnama.

Ali kako prеći pragovе ponosa
i tvrđavе prostih strahova
a pustiti rukе da govorе
u tišini.

Ili ćеmo vеčno ostati čisti
bеžеći od istinе jasnе
da vatru ćе ugasiti
jеdino dodir.

"Ćuti" - Mario Vranješ

Naspi mi piće i ćuti
ne dodiruj me, ne traži neki znak na meni
nema tuge na mome licu
nema ni radosti
samo ćuti
i ne traži mi nemire rukama
strah me
da se ne raspuknem
pod tvojim prstima

poljubi me ali ne dodiruj me usnama
dospi mi piće i ćuti
ne pali televizor
ne traži stanice na radiju
ne prepričavaj mi tekstove iz novina
zagrli me tako da nam se tijela ne dodiruju
jer strah me
da se u tvome zagrljaju
do kraja ne slomim

samo budi tu
i naspi mi još jedno piće i ćuti
ne trudi se da me razumiješ
baš ovaj čas budi kao da me ne poznaješ
i voli me a da to ne izgovoriš
i čekaj sa mnom, u ljubavi, mrak, noć
jer strah me je
svakog novoga dana, bez tvoje ljubavi
svakog novoga jutra, bez tvoga, volim te

zato ćuti
ovaj tren
molim te
dok me je strah biti ja

Napisao Milovan Mrkajić

Gledala je moje reči,
i čitala moje lice,
ne znajući da me zna.

Pogledom sam,
slušao njene usne.

Ona došla da zaluta,
u ovo malo mira,
otetog od stvarnosti.

Ona došla da ode.

A ja ostao,
u tom novembru...

"ОПСЕНА" - Анђелко Заблаћански

Кад ноћ несносно за очи штипа
И мисли бију узалудне битке
А месец снове у бездно просипа
И срцем пише риме нечитке

Тад склопи капке – путуј далеко
Стежући несном постељу празну
Да негде исто – сад дрхти неко
Јер сања исту причу мазну

И тако дуго у тами ћути
Јер сан је дат нам да га јава сруши
И ко зна где су ти цветни пути
И шта ће сутра бити у души





Preuzeto sa: http://poetryaz.blogspot.com/2009/12/blog-post_07.html

"ОБЕЋАЈ" - Анђелко Заблаћански

Твој лик
кроз маглу мог ума
јасно ми блиста у оку
као роса нетакнута
као недохватна зора летња
као жубор воде
и мирис липе у ноћи
као снага грома

о, жено
што увек грех и сласт ми нудиш

обећај
у ћутању хука женствености
сакрићеш руке моје
осакаћене жудњом у самоћи

обећај
скрасићеш усне моје луде
на плодовима поднебља сочног
и сјају твоје косе

о, жено
што увек грех и сласт ми дајеш

обећај
да у твојим очима видећу свитање
а ту се сутону радовати
и с тобом га дочекати.





Preuzeto sa: http://www.poezijasustine.rs/raskrsca-nesanice/obecaj

15 June 2013

"Ne bira se ljubav" - Pero Zubac

Ne bira se ljubav
kao ni smrt.

Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.

Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.

Niti se odupreti mozeš
niti preskočiti dan.

Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.

Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim.

22 May 2013

"Da ti gledam u dlan?" - Goran Tadić

Ne, ne proričem budućnost,
već sadašnji trenutak
želje da ti u dlan gledam
i vidim čime bi me hranila,
ovako poslušnog i izgladnelog.

Da ti u dlan gledam,
da se čudim
kako izdržim da ne poludim
od želje da ljubim
beskonačnu liniju mog života,
što se svud po tebi proteže?

Da ti u dlan gledam,
da se pokrenu svi moji nepokretni delovi,
(kao kad vodiš ljubav na daljinu, bez dodira),
da mislim da sam živ kad ugledam kap,
mojim suvim usnama namenjenu.

Da ti u dlan gledam,
dok ne ugledam odgovor na pitanje
zašto najdraže nije bliže
da dlanom srcu pokidanom
bore zategne
i ne dozvoli da pobegne
u spojene tuđe dlanove,
iz kojih će ga neko,
od tebe manje vredan,
na iskap popiti.

20 May 2013

"Degustacija" - Goran Tadić


Svaki moj poljubac vredi milion dolara.
Ne prodajem ih,
ali toliko, prema anketi, vrede
i to sa sezonskim popustom.
Želiš jedan da probaš?
Ovo je jedan od jednostavnijih.
Presladak je?
Šta bi tek rekla za one najraskošnije?
Ne razblažujem ih, takvi su fabrički,
mogu samo da zasladim, ako želiš?
(Ja želim!)

Imam ih milion, sve sami unikati,
ali su zgodni za svaku priliku
i dobro prijanjaju na svaku kožu.
Postojani su, ne blede.
Ovaj bi ti dobro stajao na dekolteu...
Probaj...
Ovaj je kao prsten...
Ovaj kao narukvica...
Ovaj kao minđuša...
Probaj i drugu...
Ovaj kod pupka je kao tetovaža,
ne može se izbrisati.
Ovaj na potiljku ne drži dobro,
sklizne niz leđa...
Ovaj možeš nositi kao podsuknju,
sa njim će ti suknja danima lepršati.
Ovaj se zove Dokolenica...
Upoznaj se sa Podvezicom...
Ovaj još nema ime,
ovog časa sam ga izmislio...

Preporučujem ovaj za vrat...
Šta sam ti rekao, čaroban je...
Kasnije ću se vratiti na isto mesto,
da ti pokažem 124 lepših...
Veruj da jesu...

Ovo su samo uzorci,
ostatak je u spavać... u magacinu.
Količine su neograničene.
Svi su različitog ukusa.
Želiš sa ukusom badema?
Može, naravno...
Divljeg, naravno...

17 March 2013

"Ljubiš mi misli" - Goran Tadić


Ljubiš mi misli, jer ti se hoće, jer ti se može,
jer su za ljubljenje, jer su zaljubljene u ljubljenje,
jer misle da je krajnje vreme da prestanu da misle
na bilo šta što nema veze sa tvojim mislima i usnama.

Ljubiš mi misli, a ne zna se da li su tvoje, ili moje.
Isto smo pomislili čim smo se ugledali i isto poželeli,
pa nam se, evo, iste misli i iste usne ostvaruju.
Tvoje usne prate naše misli, naše misli prate naše usne,
jer nam se hoće, jer nam se može, jer su za ljubljenje,
jer nema smisla ovakve misli propustiti.

13 March 2013

"Zažmuri" - Goran Tadić


Zažmuri. Izvan tebe nema ničeg tako lepog, kao u tebi.
Samo zažmuri i želi... sve ostalo je moja želja da ti ispunim želju...
Nauči da želiš tako da ti se čini da neću umeti da je ispunim,
pa da se iznenadiš kad shvatiš da moraš želeti više da bi me sustigla...
Ponekad proviri, da proveriš jesam li stvaran,
nasmeši se što si šašava, pa si posumnjala.
Zažmuri. Nije mi mesto pod tvojim kapcima,
već na tvojoj koži, jer pod njom je postalo tesno.
Zažmuri. Ja sam tu da osetim šta vidiš dok žmuriš,
da prepišem iz tebe i zapišem po tebi stihove iz sebe,
inspirisane mojom željom da ti želju ispunim.
Lepa si, ali lepša si kada želiš da budemo lepi,
pa se pore otvore, da kroz moje iz tvojih, u tvoje kroz moje
prođe ovaj trenutak večnosti, podešen da kasni jedan svetlosni bljesak,
taman toliko, koliko je potrebno da progledaš dok žmuriš.

03 March 2013

"Bolje što ne znaš..." - Goran Tadić


Bolje što ne znaš da te večeras volim tužnije no inače,
jer još bi sigurnija bila da to nije ljubav,
a ja ne želim da nam se srca oko toga prepiru,
niti umem da dokažem da te volim jače no što osećaš,
zato i dopuštam da misliš da samo tugujem
i da mi je najlakše da krivicu pripišem tebi,
jer više od bilo koga umeš da nedostaješ
ovom toplom pogledu, koji si mi podarila,
čim sam te ugledao i posumnjao u sve druge lepote.

Bolje što ne znaš da večeras ne umem da se smejem,
jer bi osetila krivicu što nisi kraj mene,
a ja ne želim da si kraj mene zbog mene,
već želim da ništa drugo ne želiš,
osim da se ušuškaš uz mene.

Bolje što ne znaš da slutim da ću ostatak života
provesti kajući se što te nisam zavodio,
a niti bih umeo, niti uspeo, jer nisam zavodnik,
već pesnik sa trapavim srcem.
Ne zavodim, već zavolim,
ne zato što hoću, već zato što moram,
a tebe i hoću i moram, jer si mi zapisana
na dlanu, u oku, u zvezdama i u pesmi.

17 February 2013

"Tu... tu... i tu..." - Goran Tadić


Voliš da te ljubim tu... tu... i tu...
Umeš da te ljubim tu... tu... i tu...
Taman kad počneš da sanjaš
slatke snove u kojima te ljubim,
probudim te da bih te ljubio
lepše nego u snu,
a ti pod mojim usnama
koje se od nežnosti drobe u puder
i posipaju najskrovitija mesta
na tvojoj nedodirljivoj koži,
čedno živiš san i grešno sanjaš život.

Moramo paziti, kažeš.
Ne brini, kažem,
mada ne znam na šta bih pazio
i pitam se zašto bih pazio,
kad ništa osim mene
ne sme da te dotakne,
a šta bi se loše moglo izroditi
iz mojih bezgrešnih dodira?

Smeješ se, golicaju te moje reči.
Ćuti, kažeš... ne, nemoj,
dodirni me rečima...
Namerno sklopim usne
da ti maštu zagolicam,
da na tvojim usnama
čujem moje reči...
Želim, kažeš...
I ja, kažem...
Kako, kad nisi čuo, pitaš.
Znaš mene...
Ustvari, ne znaš ti mene...
Želim, kažem...
I ja, kažeš...

Od večeras ćeš voleti i umeti
da te ljubim i tu... i tu... i tu...