"Mogao bih da te zaboravim" - Armin Pohara

Mogao bih ta te zaboravim,
znam ja to I mogu.
Mogao bih da odem iz ovog sumraka
u ono svjetlo razigrano
tu na kraju sokaka.
Mogao bih da te zaboravim,
lako
I bez problema.
Da te zaboravim onako kako se
drugari zaboravljaju
da bi mogli dalje
kroz raskopčane livade ljubavi
I poštovanja.
Da bi se moglo dalje
kroz život
onim utabanim putem
usamljenih
Da bi mogli u miru
snove sačekivati
kad se spuste
onom nepoznatom padinom
kroz travu I divlje jagode.
Mogao bih se praviti
da te ne poznajem
kad doletiš u muziku maskiran
preko srušenih mostova
našeg nasmijanog djetinjstva,
pa kad zapjevaš glasom anđela
kroz otvorene prozore
onu zaboravljenu
sevdalinku prvog pijanstva.
Mogao bih da odem I da se ne osvrćem...
jak sam ja...
Mogao bih da te zaboravim
ali neću...neću I tačka.
Od tvog odlaska
ja bol u sreću presvlačim,
tugu smjehom ocrtavam
veselom bojom proljeća I
ranih rezdelija...
I koračam sa tobom
kao nekad
na naše istine naviknut
onom tajnom
ulicom vječnom
mladošću popločanom.