"Ispunjenost duše" - Evica Kraljic

Kapi sreće rose nad mojim životom
I maglovita tama nestaje sa mojih
trepavica
Drugačijim očima jutros Te ljubim
dok oko mene mutne vode teku
laži i neistine
Dok me zapljuskuju tanke niti
izgubljenosti na odlasku
Krivac svemu si Ti jer si zavirio
u unutrašnjost moje duše
I samo jedan Tvoj smiješak oživio
je moju zaspalost
Uzalud sam se godinama odmarala
lebdeći mislima ka nekom
savršenstvu
Samo Tvoj tihi korak bio je presudan
da osjetim ispunjenost duše
Da se prizemljim u stvarnosti
Tvoje ljubavi
Da se okupam istinom u Tvojim
očima
Da se nastanim zauvijek
u Tvome srcu

"Kakve pjesme pjevati" - Arsen Dedić

Bit cemo razumni
i zatajiti je,
jer ovo nam vrijeme nece uzvracati
ljubav koju smo mu davali
od prvih njeznih, poratnih godina.
Promijenit cemo pjesmu,
uzeti srce u sake
i ono ce se opirati
kao ziva ruka vode, ruka vjetra,
ali necemo mu dati,
jer su smijesna sada ta nasa ocitovanja
svijetu kojem se to vise ne dopada,
i mi smo sa svojom nerazumnom dusom
pred ljubavnicom sitom i pospanom.
Bit cemo mudri
i pjevati pjesme,
u kojima nista necemo otkriti
od toplih godina i glazbe.
Necemo priznati buku krvotoka,
opcu povijest ljubakanja u domu na Jurjevskoj,
mapu Sibenika, plazu u prosincu,
tvoj odlazak; snijeg koji te brise
i godinu koja te podcrtava.
Sasvim cemo izmijeniti rjecnik
i staviti saku na luda usta -
da sto ne izbrbljamo pred zamisljenim licem
tvoje svakidasnjice, jednostavne i odvise pametne.
Zivjet cemo ne odajuci se
dugim pismima,
samoubilackim olovom,
na prstima sa samim sobom,
sa prazninom medju rebrima,
jer tako bi bilo dostojno,
ako se vec nesto mora.
Ne poniziti
srce i staru glavu
pred danom koji ispunja ulicu
kao ledena voda svjetlosti,
kao sjeverni vjetar.
Ne dirati vise u te stvari;
treba pjevati drugacije pjesme.
Oznaciti petlju sudbine,
dati znak postojanja i prisebnosti;
toliko tek.
Nikada vise ljubavnih pjesama, moja mala -
zadovoljavat ces se starima.
Nikada vise necemo ni pokusati
odskrinuti crnu knjigu mora;
povuci cemo jedino crtu
i ispod nje sutjeti, sutjeti do kraja.

"Nismo mi bili ljubavnici..."

Ne...

Nismo mi bili ljubavnici...

Nikad...

Samo smo se ponekad malo gledali, kad nas nisu gledali...

I to je sve...

Oboje smo nosili na lančiću

Po polovinu jedne davno polomljene tajne

Ali nismo pokušavali da je sastavimo

Ko zna zašto

I ta tajna lebdela je

Nad desetogodišnjim okeanom prošlog vremena

Kao ukleta lađa...

Negde ovde daleko...

Negde tamo blizu...

Ni na nebu, ni na zemlji...

Nismo mi bili ljubavnici...

Nikad...

Samo smo se ponekad, u noćima punog Meseca

Malo tražili po dugim talasnim dužinama

Čežnje…

"Sjeta" - Luka-Lune Jović

Ne ljuti se što ti nekad pišem

i o tome nikom ne govori

želim s tobom podijelit trenutke

kad u meni sjeta progovori.

Ja još volim nespavane noći

kad u duši ređam divne slike

ti u meni živiš kao oči

tvoje oči sjetne i velike.

One su mi smiraj ljetnjeg dana

kad se sunce na počinak sprema

dva velika pitoma kestena

na komadićima porcelana.