09 March 2011

"Statua cutanja" - Dragana Ilievska

Zalivena cutanjem – statua!
Pognute glave , pred tobom stojim.
Dok u sebi gorim k’o vulkan
i ne prestajem do sto da brojim…
Jezik je brzi od pameti
puknuce srce kao brana,
pa ce reci bujica poteci
sa mojih nemih, drhtavih usana.
Cutim, dok dusa govori u meni,
reci stoje u uglovima usana.
Opet ces sve pogresno shvatiti,
to je stara tvoja mana!
Dal’ tvoja mana ili moj poraz?
Da se na pravi nacin iskazem?
Uvek to zvuci banalno tako
iako se trudim kako da kazem!
Bolje je ovako, statuo, cuti!
Hladna i jaka, ko’ kamen budi!
Pricaces posle zidu i sobi,
oni shvataju dok pricas, ludis.
Izdrzi jos malo, zeno prejaka,
ne kazu ‘zalud “cutanje – zlato”
zadrzi izvor na rubu usana,
zadrzi u sebi samo tvoje jato…