“Osobna poruka” - Françoise Hardy

S druge strane telefona je vas glas

I tu su rijeci koje necu reci

Sve te rijeci koje su zastrasujuce cim nisu duhovite

Rijeci iz previse filmova, pjesama i knjiga

Zeljela bih vam ih reci

I zeljela bih ih zivjeti

Ali necu.

Zelim ali ne mogu.

Ja sam ta koja izgara

I znam gdje ste vi

Dolazim, sacekajte me, upoznat cemo se

Sacuvajte mi malo svog vremena, ja za vas imam citav zivot

Htjela bih doci, ostajem, mrzim sebe

Necu doci

Zelim ali ne mogu.

Trebala bih vam reci

Trebala bih doci

Ili bih trebala spavati.

Bojim se da ne budes gluh

Bojim se da ne budes kukavica

Bojim se da ne budem indiskretna

ne mogu vam reci da te mozda volim..

Ali ako ikad povjerujes da me volis

Nemoj misliti da mi smetaju tvoje uspomene

Trci, trci sve dok ne izgubis dah

Dodji me potraziti

Povjerujes li jednog dana da me volis

I ako ti toga dana bude tesko

da vidis kamo te vode svi ti putevi

Dodji me potraziti

Ako te zivot umori

Ako ti dosadi

Misli na mene

Misli na mene

Ako ikad povjerujes da me volis

neka ti to ne predstavlja problem

Trci, trci sve dok ne izgubis dah

Dodji me potraziti

Ako ikad povjerujes da me volis

ne cekaj ni jedan tjedan, ni jedan dan

jer ne znas kamo te zivot vodi

Dodji me potraziti.

Ako te zivot umori

Ako ti dosadi

Misli na mene

Misli na mene