14 March 2011

"Prokletstvo zabranjene ljubavi"

Ne, nisam ja nikad ni spomenula
ovih nesretnih, dugih deset godina
dok su se još na budućnost svodile
a naše se oči srele, želje se tek rodile.

Ovo prokletstvo nisam zaslužila
a veruj mi, nisam tražila ni želela,
ni ovu ljubav nisam ni u snu htela
al sam te snivala i ako nisam smela.

I u vreme kad su naše strasti tiše
Moje srce u meni jedva živi, diše,
Jer me tvoja ruka nikad nije takla,
Ja se raspadam kao da sam od stakla.

U vreme kad razaraju me osećaji
to su borbe za kakve znaju samuraji,
za koje harakiri je čin časti i ponosa,
ja ubijam sebe, da ne bi tebe ranila.

Pitam ko nam je našu sreću ukrao,
ko ljubav ovu nam je podvalio,
zar davno pre neko nas je prokleo
ili to nas kazni Bog pa nas je spojio.

I sad kad se nazire kraj, ne znam što nam donosi
ovo moje umorno telo...samo još za smiraj prosi.
Istrošile me godine tuge i čekanja na ruke tvoje,
neka umrem ako se naše sudbine nikad ne spoje.

No comments:

Post a Comment

Note: Only a member of this blog may post a comment.