07 March 2011

"Ponekad'..."

Ponekad mi se učini
da mogu da dohvatim zvezde...
Jedan osmeh je za to dovoljan.
Jedan iskren,
na licu koje volim,
dok svet oko nas
prestaje da postoji...
Rastapaju se boje
kad nam se sretnu pogledi
koji govore isto...
I nema ničeg oko nas...
Samo miholjske boje
toplo miluju prostor
u kome postojimo...
Jel' dovoljno?
Jeste...
Dovoljno je samo saznanje
da takva ljubav postoji.
Biće...
Jer, samo takva
i može da postoji.
Tiha, ogromna, prećutana...
Jesam li srećna?
Prećutaću...
I hodaću
po nitima mesečine
do njegovih snova...
Srebrnim prahom tajni
posuću svoje tragove
da ne znam
da se vratim...

No comments:

Post a Comment

Note: Only a member of this blog may post a comment.