14 March 2011

"I ne daj NAS!"

U ovakvim trenucima, ti si jedini razlog zašto se ne predajem.
Jedini...
Jer, znam da si tu, iako te nema da ti pričam šta se dešava.
Kao zvezda, ne vidim te, ali, znam da si tu. Znam...
Jer, ti si takav, ti me nećeš napustiti kad mi krene najgore, jel' tako?
Jer, ti si jedino što me još drži da ne padnem...
Mislim da si ti jedino što će moći da me spasi...
Da me izvuče iz ove tame koja me zagrlila da jedva dišem...
Tama, koja mi ne da mira i koja me sve jače vuče dnu...
I, nemoj da me daš...
Ne dozvoli da tonem, jer, ako tonem, ne mogu da ti garantujem da ću uspeti da preživim.
Ne daj me zlim ljudima i lažnim prijateljima.
Ne daj me, jer, jedino ti umeš da me spasiš.
Želiš li?
Ne dozvoli da drugi razmute bistrinu mojih očiju.
Nemoj dopustiti da se mešaju u moj život i da mi kvare snove.
Ne daj, da mi kradu želje.
Da izvlače potrebu za životom iz mene.
Ne dozvoli, jer znaš da je svaki moj dah za tebe izdisan, udisan.
Svaki...
Ne daj, da mi se nad život spuste oblaci kiše...
Kupi mi žuti kišobran da mi zameni Sunce.
Ne dopuštaj da me spuštaju na dno, da me pritiskaju sa svih strana, već stani ispred mene, zaštiti me rečima, pesnicama, zubima.
Zaštiti moju Dušu, zagrli dete u meni.
Ne dozvoli da me unište.
Reci im, da me jedino ti činiš srećnom...
Reci im...
I ne daj nas...

No comments:

Post a Comment

Note: Only a member of this blog may post a comment.